Kreativnost dolazi u raznim oblicima i nije odlika samo umjetnika.
Danas ću vam predstaviti jednog vještog, znatiželjnog, svestranog i kreativnog
povjesničara. Da, povjesničara. Možda ste kroz svoje školovanje navikli na
povijest gledati kao na nešto suhoparno, dosadno ili zamorno, no povijest je,
zapravo, izuzetno zanimljiva i često vrlo uzbudljiva. Samo trebate znati kako
je istražiti i kamo usmjeriti pogled. Nikola Cik mladi je povjesničar koji će
vam rado pokazati kamo treba gledati i što treba tražiti. On vam može iz
vlastitog iskustva potvrditi da povijest krije nebrojene zanimljive i uzbudljive
tajne i zaboravljene priče koje uporan i dovitljiv um može razotkriti.
Jedna od priča koju vam Nikola može pomoći rasvijetliti je i vaša
obiteljska priča. Nikola je osoba kojoj se možete obratiti ako želite istražiti
svoje obiteljsko tj. rodoslovno stablo ili ako želite voljenu osobu razveseliti
djelićem njene ili njegove osobne povijesti. S obzirom da se sama nisam nikad
upustila u istraživanje svojih korijena dalje od tri naraštaja unazad, Nikola
mi je imao mnogo toga za ispričati…
Interes prema
izradi obiteljskih stabala potječe, naravno, od pokušaja izrade vlastitog
obiteljskog stabla. Sve je počelo sa jednostavnom tablicom u kojima su bila
imena mojih predaka, a kasnije ostale uže i šire rodbine. Prve podatke sam
prikupljao u razgovoru sa starijim članovima obitelji, a presudnim za nastavak
bavljenja ovim „poslom“ smatram učestale posjete arhivu iz kojih sam svaki puta
donosio mnoštvo novih podataka koji su me svaki puta iznova oduševljavali. Iako
sam ljubav prema prošlosti gajio i prije, ovaj „hobi“ je utjecao i na izbor
studija, odnosno zanimanja, te sam na taj način svoj hobi uspio pretvoriti u
profesiju. Naime, tijekom studija sam otkrio niz povijesnih disciplina u kojima
se do spoznaja o prošlosti dolazi, između ostalog, i rekonstrukcijom izgleda
obitelji.
Svako
obiteljsko stablo je jedinstveno, baš ako i svaka obitelj. Prema tome
istraživanje svake obitelji nosi svoje nove izazove, zanimljivosti i poteškoće.
Količinu vremena i truda koje valja uložiti u izradu nekog obiteljskog stabla
ovisi isključivo o sačuvanosti i dostupnosti povijesnih izvora na temelju kojih
se rekonstruira prošlost neke obitelji. Glavni izvor su crkvene matične knjige
u kojima su zapisani podaci o osnovnim životnim događajima ljudi: rođenju
(odnosno krštenju), vjenčanju i smrti. Matice se danas nalaze pohranjene u
različitim arhivima te, iako ih je već mnogo dostupno na internetu, potrebno je
uložiti mnogo truda i vremena da bi se ušlo u trag svim knjigama koje su
potrebne. Nerijetko je vrlo razočaravajuća (ponekad i frustrirajuća) spoznaja
da su u nekoj župi starije matične knjige uništene ili izgubljene (to se
najčešće događalo u doba ratova ili prirodnih katastrofa kao što su požari,
poplave, potresi i drugo). O tome, dakle, ovisi i duljina stabla, odnosno
koliko generacija unatrag je moguće pronaći. Ako su matice loše sačuvane
potrebno je mnogo više vremena za istraživanje nego inače. Zato je prije
početka istraživanja povijesti svake obitelji potrebno istražiti dostupnost
izvora. Postoji ustaljeni redoslijed kojeg se valja držati ukoliko odlučite
sami istraživati prošlost svoje obitelji i on otprilike izgleda ovako: usmena
predaja i informacije od starijih članova obitelji, obiteljski arhiv i groblja,
matični i župni uredi, državni arhivi i druge institucije, potražiti pomoć
stručnjaka. Zato istraživanje genealogije može postati višegodišnji posao (jer
tu nikad ne možete biti gotovi!), a ni u kojem slučaju nije kraće od nekoliko
mjeseci.
Važan dio
posla odnosi se i na prezentiranje, odnosno zorno prikazivanje prikupljenih
podataka. Nerijetko su obitelji u prošlosti bile tako brojne da nastane prava
šuma, a ne samo jedno rodoslovno stablo. Zato se crtanje obiteljskog stabla
može pretvoriti u jezivi problem jer podatke treba probrati, pravilno
rasporediti (to se čini naizgled jednostavan posao, ali je lako zalutati) i
zorno prikazati kako bi stablo bilo čitljivo Vama samima i svima kojima ga
želite pokazati. Različiti kompjuterski programi olakšavaju taj posao, no iz
iskustva znam da većina ljudi priželjkuje obiteljsko stablo iscrtano i
kolorirano rukom kako bi bilo što sličnije starim plemenitaškim i kraljevskim
rodoslovljima koja su prava umjetnička djela.
Najviše me
ljute izjave tipa: „Aha, to si s interneta skinul!“. Općenito, nije ugodno kad
ljudi gledaju samo na finalni proizvod, a ne žele spoznati koliko je velik
posao oko prikupljanja i sređivanja podataka. Analogno tome, vesele oni kojima
je jasno na koji način nastaje jedno rodoslovno stablo, a najčešće su to oni
ljudi koji su se i samo okušali u istraživanju prošlosti vlastite obitelji. Ne
bih htio nikoga obeshrabriti, ali teško da ćete uspješno privesti kraju svoje
istraživanje ukoliko se dublje ne upustite u problematiku izvora, ne pokušaju
spoznati kontekst lokalne, ali i hrvatske i europske povijesti, ući u tajne onomastike,
etnologije i historijske demografije. Primjerice, suočavanje s čitanjem
latinskih rukopisa uspije odbiti i one koji su krenuli s obiljem entuzijazma.
Međutim, nisu najsretniji suradnici ni oni naručitelji koji očekuju finalan
proizvod bez imalo svojeg sudjelovanja. Ne zaboravite, izradom svojeg
rodoslovnog stabla odjednom iz zaborava vraćate imena i podatke o životu
desetak generacija svojih predaka i odjednom rasvjetljujete oko 300 godina
povijesti vlastite obitelji.
Kako bi bolje upoznali Nikolu, a ne samo posao kojim se bavi,
postavila sam mu i nekoliko osobnih pitanja…
…o inspiraciji…
Možda zvuči čudno ali inspiraciju nalazim u susretu i razgovoru s
dragim ljudima. Tome nije tako jer nemam vlastitih ideja da bi ih crpiti iz
tuđe kreativnosti, no razgovor s prijateljima uvijek mi je svojevrsna prilika
da do kraja oblikujem neke svoje zamisli koje onda s puno elana počinjem
realizirati. S druge strane, smatram da je priroda nevjerojatno inspirativna
jer gotovo da nema toga za što se predložak (uzor) ne može pronaći u prirodi.
Dobre knjige (i zapravo, svako dobro štivo) su mi također izuzetna inspiracija.
…o najdražem mjestu i dobu dana za stvaranje…
U životu volim rutinu i teško se privikavam na promjene. Zato najbolje
funkcioniram za svojim radnim stolom. Prijepodnevni i kasnovečernji sati
definitivno su mi najbolje doba za stvaranje; poslijepodne mi je najomraženije
doba.
Nikola ne voli kad… ljudi ne vraćaju stvari na mjesto s kojeg su ih
uzeli.
Kad bi se snimao film o Nikoli to bi bila… neka drama. Istražujući obitelji, poput likova na filmskoj traci izmjenjuju se pojedinci koji su živjeli u prošlim stoljećima. U roku nekoliko sati, čitajući matice, dobijem uvid u čitav život nekih ljudi koji je ponekad trajao 85 godina, a ponekad samo 20. Uvijek dubok dojam na mene ostave pojedinci koji su doživjeli nešto neobično, npr. žene koje su 2 godine provele u braku, a 60 godina kao udovice, mladići koje su mrtve donijeli s ratišta, muškarci koji su se morali ženiti 3 i više puta da bi održali obitelj, starci koji su doživjeli šukununuke, ljudi koje su ubili konji, stabla u šumi, razderali vukovi, utopili se itd. Parovi koji su imali više od 20 djece. Ponekad se poistovjećujem s nekima od njih pa mi se čini da će mene jednoga dana netko doživljavati na sličan način.
I neizbježno pitanje za svakog ljubitelja povijesti-kad bi se mogao vratiti u prošlost, vratio bi se u… doba baroka. Možda zbog simpatija prema prosvjetiteljstvu, no nikako ne s tolikim otklonom od religije. Fascinira me tolika kićenost u umjetnosti, svakodnevni život (pogotovo u plemstava o kojem znamo relativno puno) je toliko bio prožet pravilima i rutinama. Tada su se ljudi opterećivali svime i svačime, tako da ponekad pomišljam da ako postoji neki oblik reinkarnacije da sam ranije živio u to doba.Valjda bih se zato tako rado i vratio u to doba. Rado bih da sam rođen u prvoj polovici XVIII. stoljeća.
Nema komentara:
Objavi komentar