Uhvatite trenutak s Alenom

U ponedjeljak sam pisala o vrlinama dobrog fotografa. Jednog takvog mladog kreativca vam želim predstaviti i danas. Kao što i sam kaže, on je jedan od mnogih; a ja za ovaj blog odabirem one u koje vjerujem i koje cijenim ne samo kao profesionalce, već kao i osobe.

Danas upoznajte Alena Szabu, mladog fotografa koji je ove godine pokrenuo svoj posao pod nazivom HyperMedia. Alen je svoj rad počeo s nightlife fotografijom (Chilled magazine), a sada se sve više bavi fotografiranjem vjenčanja, iako, kako kaže, fotografira apsolutno sve, ovisno o raspoloženju ili pak potrebi. Od raznih društvenih događanja i portreta do interijera/eksterijera i pejzaža; nije mu strana niti jedna vrsta fotografije. Osim fotografijom, HyperMedia se bavi grafičkim i web dizajnom, a uskoro kreće i sa video produkcijom.

 Kako je sve počelo?

U svijet fotografijeAlen je zakoračio prije pet godina sa svojim prvim DSLR aparatom, polovnim Canon EOS 1D MKIIN. „Reklo bi se da sam zaobišao magarca i odmah skočio na konja. U prvih nekoliko mjeseci mi je zadavao glavobolje, dok nisam savladao sve fotografske pojmove i sve te silne tipkice. Nakon toga sam ostao očaran njime, napokon mi je nešto pružilo priliku da se vizualno izražavam van okvira digitalne produkcije (grafičkog dizajna). Još kao klinac sam volio crtkarati, što mi se i danas zalomi, a s punoljetnošću sam počeo sa izradom postera za partye i raznoraznim foto manipulacijama. Sve što danas znam naučio sam iz stručne literature i jaaako puno sati provedenih na Googleu i Youtubeu. Prvi pokušaji bili su očajni, ali upornost se isplatila. Danas baratam skoro svim grafičkim alatima (Photoshop, Illustrator, InDesign, Premiere, Corel…). Fotografije je u moj život došla sama od sebe i drago mi je da jest. Fotografija i dizajn su ono što volim raditi i mislim da ću to raditi cijeli život.“

Što je tajna dobre fotke?

Dobru fotografiju lako je prepoznati, no teško definirati. Evo što Alen kaže o tome:
„Mislim da je ključ vizualizacija slike u glavi i prije nego stisnete okidač. Fotografirate li ljude, svakako je bitno pretočiti emocije u fotografiju. Bitna je i ona tehnička strana, ali mislim da nije presudna jer je fotografija umjetnost, a tu ne postoje pravila. Postprodukcija može pomoći jako puno ako imate kvalitetan materijal za obradu. U današnje vrijeme lake dostupnosti tehnologije (već i klinac u trećem razredu osnovne škole ima iPhone s kojim može napraviti ludo dobre fotke, a DSLR fotoaparati srednje klase nisu preskupi) teško se istaknuti iz mnoštva, ali uvijek je bitno biti svoj I barem malo drugačiji. Dozvolite si lutanje, istraživanje I spontanost.“

I još malo o Alenu..

Inspiraciju pronalazi…ma u apsolutno svemu, inspiracija je u meni, samo treba naći okidač koji će ju osloboditi.
Najdraže mjesto i doba dana za stvaranje…naravno, kod kuće, moj radni stol, na kojemu mi je sve ugodnije raditi otkako sam prešao na Appleov MAC. Nadam se da ću svoj skromni radni prostor u skoroj budućnosti zamijeniti pravim studijom. Najljepše mi je raditi u večernjim satima, sa slušalicama na ušima, no (pre)često se to znalo odužiti do ranih jutarnjih sati.
Ne voli kad…nema dosta svjetla.
Najbolji savjet kojeg je ikad dobio…pokreni se!
Koju vrlinu nema, a volio bi je imati…nema te vrline. Ionako sve mane, kada dođu u modu, postanu vrline.

Alena možete kontaktirati putem Facebooka na:

https://www.facebook.com/HyperMedia.hr?fref=ts
https://www.facebook.com/alen.szabo?fref=ts

Iako se danas fotografiranjem može baviti svatko tko ima fotoaparat ili mobitel, fotografija je umjetnost. Za snimanje dobre fotografije nije dovoljan samo fotoaparat i program za obradu fotografija; potrebno je, po mom mišljenju, imati „oko“. Drugim riječima, znati prepoznati trenutak ili scenu, znati ga kadrirati i znati uloviti ono posebno u njemu na način koji će najbolje istaknuti bit prizora. 

Svoje svakodnevne životne trenutke sami fotografiramo i tako čuvamo za uspomenu. No, postoje trenutci kada nam je važno da fotografije budu kvalitetne i lijepe pa se obraćamo profesionalnim fotografima. Meni osobno su dragi fotografi koji (osim što posjeduju gore navedene kvalitete) znaju uloviti spontane trenutke, a one namještene oblikovati na kreativan način. U tim situacijama fotograf treba ujedno biti i režiser, ponekad i scenograf, kako bi stvorio zanimljivu fotografiju koja je režirana, a ne djeluje namješteno. Svojom fotografijom dobar fotograf neće samo uloviti trenutak, već će ispričati priču. A s obzirom da takve priče čine i jedinstvene uspomene, idealan su dar drugima. Ukoliko vam leži fotografija, svoje usluge poklonite drugima i nećete pogriješiti. Ili dragim ljudima za posebnu priliku organizirajte photo session. Takav poklon prigodan je za vjenčanja, djevojačke zabave (za momačke nisam baš sigurna  ), krštenja, prve rođendane ili pak one okrugle, kada se rodi dijete, za trudnice koje žele ovjekovječiti svoje blaženo stanje, budoir fotografije za poklon budućem suprugu ili samoj sebi…Prigode su brojne jer je mnogo važnih trenutaka koje želimo pamtiti. A kad bolje razmislim, zapravo ne postoji lijepi trenutak kojeg ne bih željela upamtiti, bio on malen ili velik.

Volite Instagram? Upoznajte Okvirstagram!

Uspomene su jedna od rijetkih stvari koje vam nitko ne može oduzeti, a koju možete s drugima dijeliti. Ako im date fizički oblik, poput fotografije, možete ih i poklanjati. Fotografije su dar s kojim nikada nećete pogriješiti-samo odaberite onu pravu. Upravo tragajući za lijepim okvirom za slike, lutajući bespućima interneta, pronašla sam Okvirstagram-tako jednostavnu, a izvrsnu ideju. 

Što je Okvirstagram?

Okvirstagram je ručno izrađeni drveni okvir kvadratnog oblika u kojem se nalazi vaša fotografija s Instagrama. Stvar funkcionira ovako: odaberete fotku koju želite da bude dio Okvirstagrama i pošaljete ju putem e-maila ili putem privatne poruke na Facebooku. Dan ili dva kasnije dobijete ju otisnutu u profesionalnom fotolaboratoriju i stavljenu u okvir od pravog hrastovog drva, s mat staklom i čvrstom bijelom podlogom od prerađenog drva visoke gustoće. Dobit ćete čak i čavlić potreban da biste svoj Okvirstagram postavili na zid. Spomenuti drveni okvir kvadratnog je oblika te kao takav formom prati fotke s Instagrama, koje su također kvadratne. Ono što se meni osobno jako sviđa je rješenje i za one koji nemaju Instagram. U tom slučaju, samo pošaljete fotku koju želite razviti, a ekipa Okvirstagrama će je obraditi i prilagoditi veličinu okviru.

Okvirstagram je dostupan u tri boje - crnoj, bijeloj i boji drva - te u dvije širine okvira. Ako iskombinirate 4 ili 9 okvira, što izgleda jako efektno, dobit ćete popust! A ako fotografiju želite držati na polici ili radnom stolu, za nju možete kupiti i drveni stalak. Okvirstagram se može preuzeti osobno u Zagrebu, a šalje se i putem Hrvatske pošte na području cijele Hrvatske i Slovenije. 

Što ovu ideju čini genijalnom?

Vi ne morate raditi baš ništa, osim poslati svoju fotografiju. Nema lutanja po dućanu u potrazi za okvirom niti odlaska k fotografu radi razvijanja fotografije. A rezultat je uokvirena fotografija profinjenog izgleda koja će uljepšati svaki prostor.

Tko stoji iza ove ideje?

Iza ideje stoji Davor Šuštić, kojeg je za Okvirstagram nadahnuo, naravno, Instagram : „Volim Instagram i svakodnevno gledam, lajkam i komentiram fotografije svojih prijatelja te objavljujem vlastite. Palo mi je na pamet da bi bilo odlično da se fotografije s Instagrama mogu poslati nekome tko će ih razviti, ugraditi ih u lijepe kvadratne okvire i vratiti mi ih u opipljivoj formi, spremne za vješanje na zid. Međutim, takva usluga kod nas tada nije postojala. Nije trebalo dugo da shvatim da bih taj netko mogao biti baš ja, ne samo jer sam imao jasnu viziju kako bi ti okviri trebali izgledati, već i jer moja obitelj preko dvadeset godina njeguje tradiciju ručne obrade drva. U toj ranoj fazi projekta znao sam samo da okviri moraju biti od pravog hrastovog drva, koje osobno jako volim. Sa svime ostalim sam eksperimentirao, sve dok nisam pronašao kombinaciju okvira, stakla i podloge koja po meni najbolje funkcionira s fotografijama!“

Ovom mladom poduzetnom kreativcu trebalo je 90 dana da dizajnira i modelira okvire te izradi web stranicu i profile na društvenim mrežama i u potpunosti realizira svoju ideju. U svom poslu nije sam-ostatak njegove vrijedne ekipe čine brat Damir Šuštić i djevojka Jelena Mihovec.
Osim usluge uokvirivanja fotografija, Okvirstagram vam nudi i ambleme superjunaka koji su laserski izrezani u drvu, ručno obojani i uokvireni u okvire od pravog hrasta. Na stražnjoj strani laserski je ugravirano ime superjunaka i redni broj u seriji. A iduće godine, Okvirstagram nas planira uznenaditi s još nekim novitetima.

A sad malo o Davoru. Kreativni ljudi uvijek daju zanimljive odgovore na osobna pitanja. Ovdje pročitajte što sam saznala o mozgu Okvirstagrama.

                                      

U djetinjstvu se najradije igrao… s kvačicama za sušenje veša. Nešto poput jako, jako primitivne verzije LEGO kockica…
Kad bi morao gledati jednu TV seriju cijeli život, Davor bi gledao… Seinfeld. Zato jer je to serija koju već gledam cijeli život i s povelikom sigurnošću mogu reći da mi neće nikad dosaditi.
Davor voli svoje ime jer… da ga nemam, ne bih znao kad mi se netko obraća!
Najdraži poklon koji je ikad dobio… ne znam koji je najdraži sveukupno, ali najdraži kojeg sam dobio u novije doba nesumnjivo je komplet crteža jako mi dragog glazbenika i ilustratora. Poklonila mi ga je cura, a posebno je super što je čovjeka zamolila da mi napiše posvetu, a on mi je uz rođendansku čestitku nacrtao još jedan crtež. Jedva čekam da si sve to uokvirim i postavim na zid!

Ne volim kad…rečenice nisu dovršene :-) 
Sve o Okvirstagramu saznajte na:

http://www.okvirstagram.com/

http://www.instagram.com/okvirstagram

http://www.twitter.com/okvirstagram

http://www.pinterest.com/okvirstagram

Poznajete li svoju obiteljsku povijest?

Kreativnost dolazi u raznim oblicima i nije odlika samo umjetnika. Danas ću vam predstaviti jednog vještog, znatiželjnog, svestranog i kreativnog povjesničara. Da, povjesničara. Možda ste kroz svoje školovanje navikli na povijest gledati kao na nešto suhoparno, dosadno ili zamorno, no povijest je, zapravo, izuzetno zanimljiva i često vrlo uzbudljiva. Samo trebate znati kako je istražiti i kamo usmjeriti pogled. Nikola Cik mladi je povjesničar koji će vam rado pokazati kamo treba gledati i što treba tražiti. On vam može iz vlastitog iskustva potvrditi da povijest krije nebrojene zanimljive i uzbudljive tajne i zaboravljene priče koje uporan i dovitljiv um može razotkriti.

Jedna od priča koju vam Nikola može pomoći rasvijetliti je i vaša obiteljska priča. Nikola je osoba kojoj se možete obratiti ako želite istražiti svoje obiteljsko tj. rodoslovno stablo ili ako želite voljenu osobu razveseliti djelićem njene ili njegove osobne povijesti. S obzirom da se sama nisam nikad upustila u istraživanje svojih korijena dalje od tri naraštaja unazad, Nikola mi je imao mnogo toga za ispričati…

Interes prema izradi obiteljskih stabala potječe, naravno, od pokušaja izrade vlastitog obiteljskog stabla. Sve je počelo sa jednostavnom tablicom u kojima su bila imena mojih predaka, a kasnije ostale uže i šire rodbine. Prve podatke sam prikupljao u razgovoru sa starijim članovima obitelji, a presudnim za nastavak bavljenja ovim „poslom“ smatram učestale posjete arhivu iz kojih sam svaki puta donosio mnoštvo novih podataka koji su me svaki puta iznova oduševljavali. Iako sam ljubav prema prošlosti gajio i prije, ovaj „hobi“ je utjecao i na izbor studija, odnosno zanimanja, te sam na taj način svoj hobi uspio pretvoriti u profesiju. Naime, tijekom studija sam otkrio niz povijesnih disciplina u kojima se do spoznaja o prošlosti dolazi, između ostalog, i rekonstrukcijom izgleda obitelji.

Svako obiteljsko stablo je jedinstveno, baš ako i svaka obitelj. Prema tome istraživanje svake obitelji nosi svoje nove izazove, zanimljivosti i poteškoće. Količinu vremena i truda koje valja uložiti u izradu nekog obiteljskog stabla ovisi isključivo o sačuvanosti i dostupnosti povijesnih izvora na temelju kojih se rekonstruira prošlost neke obitelji. Glavni izvor su crkvene matične knjige u kojima su zapisani podaci o osnovnim životnim događajima ljudi: rođenju (odnosno krštenju), vjenčanju i smrti. Matice se danas nalaze pohranjene u različitim arhivima te, iako ih je već mnogo dostupno na internetu, potrebno je uložiti mnogo truda i vremena da bi se ušlo u trag svim knjigama koje su potrebne. Nerijetko je vrlo razočaravajuća (ponekad i frustrirajuća) spoznaja da su u nekoj župi starije matične knjige uništene ili izgubljene (to se najčešće događalo u doba ratova ili prirodnih katastrofa kao što su požari, poplave, potresi i drugo). O tome, dakle, ovisi i duljina stabla, odnosno koliko generacija unatrag je moguće pronaći. Ako su matice loše sačuvane potrebno je mnogo više vremena za istraživanje nego inače. Zato je prije početka istraživanja povijesti svake obitelji potrebno istražiti dostupnost izvora. Postoji ustaljeni redoslijed kojeg se valja držati ukoliko odlučite sami istraživati prošlost svoje obitelji i on otprilike izgleda ovako: usmena predaja i informacije od starijih članova obitelji, obiteljski arhiv i groblja, matični i župni uredi, državni arhivi i druge institucije, potražiti pomoć stručnjaka. Zato istraživanje genealogije može postati višegodišnji posao (jer tu nikad ne možete biti gotovi!), a ni u kojem slučaju nije kraće od nekoliko mjeseci.

Važan dio posla odnosi se i na prezentiranje, odnosno zorno prikazivanje prikupljenih podataka. Nerijetko su obitelji u prošlosti bile tako brojne da nastane prava šuma, a ne samo jedno rodoslovno stablo. Zato se crtanje obiteljskog stabla može pretvoriti u jezivi problem jer podatke treba probrati, pravilno rasporediti (to se čini naizgled jednostavan posao, ali je lako zalutati) i zorno prikazati kako bi stablo bilo čitljivo Vama samima i svima kojima ga želite pokazati. Različiti kompjuterski programi olakšavaju taj posao, no iz iskustva znam da većina ljudi priželjkuje obiteljsko stablo iscrtano i kolorirano rukom kako bi bilo što sličnije starim plemenitaškim i kraljevskim rodoslovljima koja su prava umjetnička djela.

Najviše me ljute izjave tipa: „Aha, to si s interneta skinul!“. Općenito, nije ugodno kad ljudi gledaju samo na finalni proizvod, a ne žele spoznati koliko je velik posao oko prikupljanja i sređivanja podataka. Analogno tome, vesele oni kojima je jasno na koji način nastaje jedno rodoslovno stablo, a najčešće su to oni ljudi koji su se i samo okušali u istraživanju prošlosti vlastite obitelji. Ne bih htio nikoga obeshrabriti, ali teško da ćete uspješno privesti kraju svoje istraživanje ukoliko se dublje ne upustite u problematiku izvora, ne pokušaju spoznati kontekst lokalne, ali i hrvatske i europske povijesti, ući u tajne onomastike, etnologije i historijske demografije. Primjerice, suočavanje s čitanjem latinskih rukopisa uspije odbiti i one koji su krenuli s obiljem entuzijazma. Međutim, nisu najsretniji suradnici ni oni naručitelji koji očekuju finalan proizvod bez imalo svojeg sudjelovanja. Ne zaboravite, izradom svojeg rodoslovnog stabla odjednom iz zaborava vraćate imena i podatke o životu desetak generacija svojih predaka i odjednom rasvjetljujete oko 300 godina povijesti vlastite obitelji.

Kako bi bolje upoznali Nikolu, a ne samo posao kojim se bavi, postavila sam mu i nekoliko osobnih pitanja…

…o inspiraciji…

Možda zvuči čudno ali inspiraciju nalazim u susretu i razgovoru s dragim ljudima. Tome nije tako jer nemam vlastitih ideja da bi ih crpiti iz tuđe kreativnosti, no razgovor s prijateljima uvijek mi je svojevrsna prilika da do kraja oblikujem neke svoje zamisli koje onda s puno elana počinjem realizirati. S druge strane, smatram da je priroda nevjerojatno inspirativna jer gotovo da nema toga za što se predložak (uzor) ne može pronaći u prirodi. Dobre knjige (i zapravo, svako dobro štivo) su mi također izuzetna inspiracija.

…o najdražem mjestu i dobu dana za stvaranje…

U životu volim rutinu i teško se privikavam na promjene. Zato najbolje funkcioniram za svojim radnim stolom. Prijepodnevni i kasnovečernji sati definitivno su mi najbolje doba za stvaranje; poslijepodne mi je najomraženije doba.

Nikola ne voli kad… ljudi ne vraćaju stvari na mjesto s kojeg su ih uzeli.

Kad bi se snimao film o Nikoli to bi bila… neka drama. Istražujući obitelji, poput likova na filmskoj traci izmjenjuju se pojedinci koji su živjeli u prošlim stoljećima. U roku nekoliko sati, čitajući matice, dobijem uvid u čitav život nekih ljudi koji je ponekad trajao 85 godina, a ponekad samo 20. Uvijek dubok dojam na mene ostave pojedinci koji su doživjeli nešto neobično, npr. žene koje su 2 godine provele u braku, a 60 godina kao udovice, mladići koje su mrtve donijeli s ratišta, muškarci koji su se morali ženiti 3 i više puta da bi održali obitelj, starci koji su doživjeli šukununuke, ljudi koje su ubili konji, stabla u šumi, razderali vukovi, utopili se itd. Parovi koji su imali više od 20 djece. Ponekad se poistovjećujem s nekima od njih pa mi se čini da će mene jednoga dana netko doživljavati na sličan način.

I neizbježno pitanje za svakog ljubitelja povijesti-kad bi se mogao vratiti u prošlost, vratio bi se u… doba baroka. Možda zbog simpatija prema prosvjetiteljstvu, no nikako ne s tolikim otklonom od religije. Fascinira me tolika kićenost u umjetnosti, svakodnevni život (pogotovo u plemstava o kojem znamo relativno puno) je toliko bio prožet pravilima i rutinama. Tada su se ljudi opterećivali svime i svačime, tako da ponekad pomišljam da ako postoji neki oblik reinkarnacije da sam ranije živio u to doba.Valjda bih se zato tako rado i vratio u to doba. Rado bih da sam rođen u prvoj polovici XVIII. stoljeća.

 Nikolu možete kontaktirati na Facebooku (https://www.facebook.com/nikola.cik?fref=ts)

Korijeni i krila

Svima nama, a ne samo djeci, potrebna su krila za let i korijeni kojima se možemo vratiti. Naši korijeni su naše naslijeđe i jedan od faktora koji nas određuje i čini takvima kakvi jesmo. Upravo zbog toga vjerujem da bi svatko od nas trebao poznavati svoje korijene, znati ponešto o svojim precima i povijesti svoje obitelji. Obiteljske povijesti pune su zanimljivih priča i nevjerojatnih događaja. No, rijetki su ti koji su te priče čuli pa ih zapisali i sačuvali za mlađe naraštaje. Ukoliko su vam djedovi i bake ili pradjedovi i prabake još živi, sačuvajte njihove najzanimljivije priče. Snimite ih, a potom zapišite u neku lijepu bilježnicu. Ili ih ispišite, uvezite i umnožite za sve članove svoje obitelji. Napravite spomenar svoje obitelji; u njega zalijepite fotografije, novinske članke ili neke druge memorabilije. Započnite obiteljski dnevnik; neka svaki član obitelji jednom godišnje zapiše svoja razmišljanja o nekoj temi koju ćete zajedno odabrati. Tema može biti „najdraži Božićni dar“, „najveselije obiteljsko okupljanje“, „kako smo odabrali imena djeci“… Isto tako, zajedno sa svojom djecom možete izraditi obiteljsko stablo te ga iscrtati i izložiti. Predivan poklon uvijek je i foto album ispunjen zajedničkim fotografijama ili foto knjiga u kojoj, osim slika, možete dodati i svoje komentare i opaske. Takvi darovi su neponovljivi i nezamjenjivi.

Vrijeme leti

Proletjela su već dva tjedna od zadnjeg posta iako ideja ima mnogo. Dan ponekad jednostavno nije dovoljno dug za sve ono čime bi ga se moglo ispuniti. Ponekad se lista aktivnosti slaže prema prioritetima, a ponekad, kao danas, prema emocijama. Danas je bio dan za odmor, za ležerno uživanje s dragim ljudima, u smirujućem okruženju Zagorja i dvorca Trakošćan. Bio je ovo i dan ugodnih razgovora i prepiski, a bit će još malo vremena za dobru knjigu prije spavanja i malo maštanja. 
Dan je prekratak, noći još kraće, ali je život zato, ispunjen, Do idućeg tjedna, kad donosim nove inspirativne ideje, ostavljam vas s citatom Marka Twaina koji se odnosi upravo na sve vas...